Hrvatska, Srbija, S.Makedonija, Grčka, Albanija, Crna Gora, Hrvatska – 4.000 km
Nakon neprespavane noći, krenuli smo u 7 sati iz Čakovca. Odlučili smo ići starom cestom, Podravskom magistralom, prema Beogradu. Svako putovanje sa kamperom morate računati 1,5 puta duže vremenski nego sa osobnim vozilom zbog specifičnosti istoga. Taj dan je bio oglašeni kao najtopliji sa temperaturom oko 40 stupnjeva. Uz nekoliko stajanja, za popiti kavu i nešto pojesti, u 15,30 sati stigli smo prijateljima u Beograd. Parkirali smo kamper u dvorište i otišli na cugu dobrodošlice. Tamo smo shvatili da nam negdje ispod kampera curi voda iz rezervoara. Pregledom sam pronašao puknutu glavnu pvc cijev koja se dijeli na tri djela, za kupaonu, za wc i kuhinju. Ista je popustila zbog nepodnošljivih temperatura tokom vožnje. Slijedi 4 sata popravka na tropskoj vrućini. Tijekom cijelog putovanja, ovo nam je bio jedini kvar na kamperu. Zbog visokih temperatura iz Beograda krećemo u 3 sati ujutro. Beograd je bio obasjan punim mjesecom i izgledao je čarobno.
Prolazimo kroz Sjevernu Makedoniju. Nažalost, zbog ograničenog vremena od tri tjedna, koristimo autoput da što prije stignemo do Grčke. Taj način putovanja sa kamperom nije najbolji ali ovoga puta nismo imali drugog izbora. Cesta je sasvim ok. Krajolik je veoma brdovit. Nakon nekoliko jačih uspona preko planinskog masiva Kožuf kod Gevgelije, naš „deda mecan“ se dobro oznojio da stigne na vrh. Kožuf je, između ostalog, jedan od elitnijih skijaških centara smješten na makedonsko-grčkoj granici. Po vegetaciji primjećujemo da idemo sve više južnije. Ulazak u Grčku i prvi dojmovi nisu baš bili očaravajući. Na ulazu u Grčku, cesta je veoma loša i puna rupa. Treća zaustavna traka je do polovine zarasla u grmlje, mala odmorišta bez wc-a, napuštene benzinske pumpe.
Dolaskom u Grčku morate se priviknuti na neobičnu vožnju i ponašanje ostalih vozača. Naime svako malo se netko vozi iza vas na metar udaljenosti i tako prisili da se maknete do polovine u zaustavnu traku da vas može zaobići. Poslije nam je to već bilo sasvim normalno jer gotovo svi se tako voze. Približavanjem grčkoj obali i cesta postaje sve bolja. Autocesta je nova i jako skupa, pogotovo za kampere jer su nas svrstali u treću skupinu vozila. Primijetili smo da na autocesti nema previše benzinskih pumpi kao kod nas. Prva je bila skoro 100 km od granice, pa ako planirate put kao mi,
vodite računa da na vrijeme natočite gorivo. Što se tiče lokalnih cesta, jako su loše. Morate se priviknuti da nema previše znakova, nema označenih parkirnih mjesta, ljudi parkiraju gdje stignu. Izgrađenost s apartmanima je mnogo manja nego na našoj Hrvatskoj obali gdje je doslovno svaki metar kvadratni popunjeni. Prednost toga je što možete besplatno parkirati gdje želite. Ako dođete sa kamperom i ne otvarate tendu, doslovno možete parkirati na plaži. Tuševi i wc-i su besplatni, a plaže predivne, ogromne i pješčane. Stav Grčke Vlade je da je priroda i njezina dobra od svakog čovjeka. Znanstvena fantastika za stanje u Hr. Grci su također pet frendly, pa svako malo možete vidjeti pse i mačke kako slobodno šeću ulicama te su izrazito pitomi i miroljubivi. Na gotovo svim plažama i kampovima, kućni ljubimci su dobrodošli i ne plaća se nikakva dodatna naknada za njih.
Prvo odredište u Grčkoj je grad Katerini. Smjestili smo se u kamp u podnožju Olimpa s prekrasnim zelenilom i hladovinom, beskrajnom i pješčanom plažom. Ležaljke na plaži su puno jeftinije nego kod nas, suncobran i dvije ležaljke na dan za 10 eura sa dva pića po izboru. Prva posjeta restoranu u Grčkoj je bila upravo na plaži lokalnog restorana. U grčkom stilu uređeni restoran, ponudio nam je tradicionalna jela. Porcije su obilne, a hrana izrazito ukusna i začinjena tradicionalnim grčkim začinima. Cijene su više nego povoljne, u prosjeku desetak eura, u restoranu na plaži. Posebno nas se dojmilo to, čim sjednete u restoran odmah vas posluže hladnom vodom, bez da vas išta pitaju, a hranu na stol nose u sljedovima. Kod njih ručak ili večera u prosjeku traju i do 2 sata i nitko vas ne tjera da požurite jer drugi gosti čekaju, već vas za kraj iznenade hladnom lubenicom, sladoledom ili čokoladom. Nažalost, takvo nešto u Hrvatskoj možemo samo sanjati gdje turiste tretiraju kao putujuće bankomate. Idući dan smo posjetili pravo Etno selo Panteleimonas u podnožju Olimpa sa
predivnim pogledom na Egejsko more. Ulice prepune radnji koje prodaju izvorne tradicionalne proizvode ovog kraja i restorani sa lokalnim grčkim specijalitetima. To Etno selo je poznato i po tome jer se tamo snimala serija Crna Guja.