Zašto je ovaj motocikl predvodnik u svojoj klasi i zbog čega ga svi obožavaju i žele imati u vlasništvu, približit će nam danas u novom testu Siniša Sabol.
Nema toga bajkera koji barem jednom nije izgovorio BMW GS u svojem životu. Danas, ne da ću to izgovoriti, nego i probati Njegovo Visočanstvo. Odmah sam primijetio da svatko tko želi voziti BMW GS-a mora biti donekle isto visočanstvo jer je visina sjedenja, barem na ovom motociklu bila 850mm ali postoji i opcija spuštenog sjedala. Testirani motocikl je bio po meni u jednoj od najljepših grafika bijele boje sa zlatnim felgama. Isti je posjedovao brdo opreme. Udobno se smjestivši na sjedalo sa ispruženim nogama i rukama položenim na širokom i taman visine upravljaču. Odmah mi je bilo jasno zašto ljudi koji putuju po svijetu odabiru ovaj motocikl. Na pritisak startera odmah se je probudio brundajući dvocilindrični boxer koji u leru radi začuđujuće bez vibracija ali sa sitnim metalnim zveketanjem na koje se trebate priviknuti. Okretni moment, među ubrzanja i postizanje krajnje brzine od 225 km/h, je neobično lagano za ovu vrstu motocikla. Promjena brzina je sa quickshifterom za više i niže odlična osim iz prve u drugu gdje se osjeti jači trzaj ali je i to promijenjeno na modelima 2022. ESA sustav pomaže u izrazito preciznoj i lakoj vožnji po srednjim ili kratkim zavojima. Nisko i izbalansirano težište boxer agregata daje osjećaj da vozite bicikl a ne motocikl. Zaštita od vjetra je takva da dovoljno govori da sam put iz Čakovca do Rijeke odvozio sa otvorenim vizirom na kacigi. Potrošnja je prema putnom računalu bila 5,2l/100km što je u rangu jačeg skutera. Jedina mana koju sam mogao primijetiti jest bilo lelujanje cijelog motocikla pri maksimalnoj brzini ali taj moment sam pripisao ne originalnom zadnjem koferu.
BMW R1250 GS je dokazao i opravdao svoje mjesto visoko ili na vrhu ljestvice sport-adventure motocikala. Mnogi su ga pokušali ili pokušavaju izbaciti sa trona ali im ne polazi za rukom. Do slijedećeg testa svim motoristima želim sretnu i ugodnu vožnju.
