Danas na testu Kawasaki H2SX 1000 2024. turbocharger
Barem jednom u periodu svojega života je svatko od nas imao na nekakvom svojem vozilu naljepnicu „turbo“ i odmah smo se osjećali brži. Danas će Vam Siniša Sabol dočarati vožnju motocikla sa tvorničkim turbo chargerom kojeg je dobio na test.
Kad prilazite Kawasakiju H2SX u tipičnoj sparkl zelenoj boji,pročitate sitnu oznaku „turbo charger“ na bočnoj strani agregata, sjetite se željeli ili ne scene iz poznatog filma „Top Gun“.Upravo to sam i napravio kada sam upalio zelenu neman, spojio kacigu sa mobitelom i pokrenuo soundrack sa spomenutog filma. Na trenutak kad je motocikl prešao 4000 okretaja/min doslovno sam mislio da polijećem. Brojke koje se izmjenjuju na pokazivaču trenutne brzine jednostavno ne možete pratiti, zvuk je bez obzira na glazbu u kacigi neprimjetan i tih. Na sve to sam bio spreman i znao sam približno što me očekuje ali na tako ugodan položaj sjedenja nikako. Na ovom motociklu se osjećate kao na nekakvom nakedu ili supermotu obavijenom sa oklopima i 147 kw snage.
Naravno, brdo elektronike kao već standard, quick&bliper i adaptivni tempomat kojega nadzire radar u prednjem i zadnjem dijelu motocikla. Također je ugrađeni i sustav za prepoznavanje mrtvog kuta koji jasno daje do znanja kada je aktivan sa crvenim trokutom u ogledalima. Kada se previše približite vozilu ispred gornji dio cocpita vam svijetli crvenim kvadratićima i upozorava vas na mogući problem. Agregat je fluidan, mada iskreno, ne toliko koliko izravni konkurent Suzuki Hayabusa gen3 ali kad se pokrene, ubrzanja su fenomenalna. Potrošnja varira od 7-9 lit/100km što je sasvim solidan rezultat i vjerujem da će biti još manja kad se motor razradi. U seriji dolaze i bočni tvrdi koferi koji mu odlično odgovaraju a isti se jednostavno skidaju. Kočnice su standarno Kawasaki odlične i grizu te odrađuju odlično svoj posao. Mjenjač je nešto tvrđi ali precizan ali to pripisujem potpuno novom motociklu. Mogučnosti personalizacije vožnje i odaziva agregata su mnoge ali jedina zamjerka je prelagani otpor na ručki gasa. Bez obzira u koji mod prebacite potrebno je vrijeme da se prilagodite jako osjetljivom pomaku gasa pa se zna desiti da motor prelaskom preko neravnina strese jer ste nehotice pomaknuli za milimetar gas. Vjerujem da je to stvar navike i da isto ne predstavlja nešto loše.
Završna obrada na plastikama, spojevima i upečatljivoj boji je prvoklasna ali plastika na tanku koja ima isključivo estetsku ulogu, neobično strši i miče se na dodir. Prelaskom preko neravnina ili tramvajskih pruga ne čuju se apsolutno nikakvi zvukovi iz ovjesa ili oplata motocikla. Na kraju testa ostaje dojam da je Kawasaki ovim motociklom podignuo visoko ljestvicu kako cjenovno tako i kvalitetom. Možda je to opravdano jer jedina konkurencija H2SX-u je nova Suzuki Hayabusa sa manje opreme, manjom cijenom ali različitim agregatom. Mislim da vrijeme H2SX-a tek dolazi, a sudeći prema tržištu i prodaji rezultati će biti vidljivi u budućnosti.
