Je li je to baš tako kako naslov tvrdi? Dolaskom nove Suzuki Hayabuse zadnje treće generacije, ista je izgubila nešto snage, nije dobila priželjkivani turbo punjač i usklađena je sa najvećom euro V normom za motocikle. Mnogi bi već rekli da je to korak unatrag ili neuspjeh Suzukija sa njegovom perjanicom i sve poznatom legendom…tako dugo dok istu ne bi isprobali voziti, što je nama uspjelo. Kad sjednete na motor za kojeg i djeca u vrtiću znaju da ima epitet najbržeg serijskog motocikla na svijet tada morate osjetiti strahopoštovanje i respekt. Niska, dugačka, široka i teška 266 kg sa svim tekućinama ,zapremine 1340 cm3, snage 190 PS i kamionskog okretnog momenta od 150 Nm sa dvije ogromne ispušne cijevi sa svake strane je najtočniji opis nove Hayabuse.
Pa takva je bila i 1999 godine kad je proizvedena gen1? U čemu je onda razlika? Sva sreća u jako malo a opet puno sitnica…prvo što primijetite su prekrasni kromirani satovi u Old School izvedbi sa lcd monitorom u sredini gdje možete birati apsolutno sve postavke za potpuni osobni izbor načina ponašanja i odaziva motocikla putem SIRS sustava. Po meni jedan od najljepših detalja motocikla. Elektronski paket opreme je cjelovit i nudi više manje sve što se može susresti kod motocikala. Od žiroskopa sa šest osi do izbora tri vrste kočenja motora. Ubrzanja i među ubrzanja su strahovita u bilo kojoj brzini. Vibracije tu ne postoje, a kočenje je konačno onakvo kakvo dolikuje Hayabusi i to odrađuju najnoviji Brembo Stylema sa prednjim četveroklipnim duplim diskovima.
Sjedenja je nešto između sportskih i putnih motocikala s time da su noge dosta savinute u koljenima a ruke ispružene do ručica koje su podignute i pomaknute prema vama više nego kod generacije 2. Naravno, izmjena brzina je omogućena sa quick shifterom za više i niže brzine. Promjena brzina i nije potrebna jer nakon što bez ikakvih trzaja u trećoj brzini prođete kroz rotor, nakon nekoliko sekundi otvorenoga gasa, krećete se brzinom 230 km/h. Prednja full led svijetla, led pokazivači smjera i dupla zadnja led svijetla upotpunjuju izgled motocikla. Testirani motocikl je bio u kombinaciji boja Glass Sparkle Black & Candy Burnt Gold. Zaštita od vjetra je zadovoljavajuća ali kod brzina iznad 250kmh potrebno se je približiti rezervoaru goriva. Najveća mana ovog motocikla je da nikad niste svjesni brzine kojom se krećete. Potrošnja goriva je prema putnom računalu 7,1 lit na prijeđenih 100 km što je za ovakav agregat odlično.
Na kraju testa sjeo sam i razmišljao zašto je Suzuki napravio ovu Hayabusu gen3? Realno, ista danas nema apsolutnu nikakvu konkurenciju, Kawasaki zzr1400 se ne može kupiti u EU zbog euro normi, Honda XX se već odavno ne proizvodi. Suzuki Hayabusa gen 3 je rezultat 25 godina rada, istraživanja, poboljšavanja Japanaca ka savršenom proizvodu. jesu li nakon trećeg pokušaja uspjeli? Ne, uspjeli su već od prvog pokušaja. „ KRALJICA JE MRTVA – ŽIVJELA KRALJICA“